Moraju li i profesori (nastaviti) učiti gramatiku?

Znamo, gramatika je ponekad zbilja komplicirana i teška. Razlog tome je što je zbunjujuća, ima toliko pravila na koja dolaze toliko iznimaka, nema podudarnosti s materinskim jezikom ili drugim jezikom koji govorimo…

Možda nam je teška upravo zato što joj tako pristupamo – kao skupu pravila, s iznimkama, koji povezuju dijelove rečenice i čine ju točnom ili ne.

Jeste li pokušali tu ‘strogu’ stranu medalje okrenuti i pristupiti gramatici kao odličnom alatu za ‘u rukavicama’ otkriti sugovorniku svoje mišljenje, informaciju, osjećaje i koliko vam je nešto važno ili ne.

Romanski jezici za to su pravi primjer!

Na talijanskom odabirom glagolskog vremena ho voluto/volevo bere una birra moj sugovornik će znati jesam li ja popila tu željenu pivu ili ne, isto kao što će na španjolskom …que está/esté embarazada sugovornik znati mislim li i ja da je dotična trudna ili samo prenosim što sam čula.

Gramatika je logična i ‘osjećajna’ i s njom se treba igrati, ne ju ‘učiti’!

Skrivene opasnosti kod upisa tečaja jezika

Pisala sam o osobnom razvoju. Ja konkretno moram poboljšati svoj engleski jer sam primijetila da nije važno koliko znaš druge jezike, čim ne navedeš služenje engleskim 'odlično', ispadaš iz igre.
Priča oko mog engleskog je slijedeća: učila sam ga u srednjoj kao 'početnik' (moj prvi jezik je bio francuski), u govoru vladam njime zbog tv-a, ali nikada nisam strukturirano učila gramatiku i pisanje. Danas bez problema sudjelujem na seminarima, webinarima, konferencijama na engleskom, često i prevodim s engleskog na 'moje jezike' (i puno mi je lakše nego prijevodi s hrvatskog), ali ne bih bila u stanju napisati išta samostalno.

Kao 'čovjek iz struke' koji sam radi na takvim mjestima, kada bih odlučila upisati tečaj u nekoj školi stranih jezika, ovo su elementi na koje bih obratila posebnu pažnju:

1. Reklama 'male grupe' - oglašavanje malih grupa do 6 polaznika znači da ili će vas na svakom satu biti 3-4 i gotovo sigurno nećete moći nastaviti idući stupanj pod istim uvjetima ili će vas se gurati 7-8 u malom prostoru jer nema dovoljno polaznika da se formira posebna grupa.

2. Smanjen broj sati - provjerite odnos cijena-sat u oglasu i kada upišete. Ako se u grupu ne upiše dovoljno polaznika, smanjit će vam broj sati. Vi to niti ne znate jer vam nitko ne kaže ili vam kažu da će broj sati ovisiti o konačnom broju polaznika pa malo pričekajte za odgovor.

3. Različito predznanje polaznika u grupi - ako predavača procijenite kao stručnog (ne toliko u jeziku koliko u načinu poduke), on će znati kako 'hendlati' nastavu da svi budu zadovoljni, ali najčešće imate predavača koji obrađuje samo knjigu i donosi fotokopije gramatičkih zadataka. Postotak da je takav predavač svjestan da ptica, puž i slon neće za isto vrijeme i s istim uspjehom stići do istog drveta prilično je nizak.

4. Naknadni upis polaznika - ako je netko motiviran za učenje jezika, on to planira na vrijeme. Uključivanje u postojeću grupu uglavnom ne završava dobro ni za grupu ni za samog 'novog' polaznika. Svjedočit ćete njegovoj neredovitosti u dolasku, nepripremljenosti za sat i sl., a sve to postaje i vaša 'briga' kada vas stave u par ili grupu s istim. Čast izuzecima, ali oni su rijetkost!

5. Komunikacijski pristup - čim predavač odradi lekciju iz knjige od vježbe do vježbe i još stigne odraditi radnu bilježnicu i provjeriti zadaću postotak postignute 'komunikacije' je sveden na minimum.

Nemam vremena za sebe - kakva laž!

Osobni razvoj je nešto čemu bi svi trebali težiti, no često čujem samoopravdanja u stilu 'da, naravno, ali nemam vremena jer...'. Stagniramo u svojoj rutini i tješimo se kako ćemo u vrlo skorije vrijeme reći 'stop' i posvetiti se sebi. Prvi korak bi bio - na papir ispisati svoje vještine i odlučiti da li nadograditi i izbrusiti već postojeće ili se odlučiti razviti potpuno nove. Odluka naravno ovisi o odgovoru na pitanje koliko mi je ta vještina potrebna za svakodnevni život ili za posao kojim se bavim. A ako još podrazumijeva i da je to nešto što mi je strast, savršeno! Drugi korak bi bio - prestati s isprikama i osigurati vrijeme za provedbu planiranog. Ne, nije istina da smo toliko zaposleni da za sebe 'trenutno' ne možemo odvojiti sat vremena dnevno i naučiti nešto novo. Treći - praktično upotrebljavati naučeno u svakodnevnom okruženju. Jesam, položila sam vozački, ali nisam vozila od vozačkog ispita. Jesam, preko youtube videa odslušala sam tečaj o Excelu, ali nisam sama otvorila Excel dokument i probala napraviti nešto u njemu samoinicijativno. Broj četiri - tražiti pomoć sa strane, ili kao feedback za ono što činim ili kao mentorstvo. I peto - učiti druge! Da,  da, prenositi svoja znanja drugima. Dvostruka korist - saznajem gdje su mi 'rupe' i stalno se testiram u onome što sam sebe uvjerila da savršeno radim. Zar postoji savršeno? Samo za one koji nisu svjesni svog neznanja...

Cilj - pričanje

Na tečaju nizozemskog jezika najstresniji trenutak na nastavi za mene je bio - pričaj! Kao da si me gurnuo iz aviona. Istina, dao si mi padobran, stavila sam ga na leđa, ali nisam bila nikada na toj visini i voljela bih doživjeti iskakanje nekog iskusnog prije nego iskočim ja. Ne radi se o neznanju, nego o opuštanju i stjecanju sigurnosti u samu sebe.

Nije li poput 'guranja iz aviona' kada polaznika tjeramo da priča samostalno? Ne treba li mu prethodno dati alat i pustiti ga da se pripremi? 

Dobila sam 'konstruktivnu kritiku' - više puta! - da imam previše 'teacher's talk' u nastavi. Mišljenja sam da polazniku prethodno treba priprema tako da:

1. sluša, sluša, sluša
2. šuti i promatra (geste, intonaciju, naglaske)
3. ponavlja u sebi
4. smišlja svoj odgovor i zapisuje ga
5. kada osjeti sigurnost - priča!

Ništa nova ako se sjetimo Gattegnovog The Silent Way Method.

A možemo prilagoditi i onu poznatu 'šutnja je zlato'!

Biti dosljedan

Kako bi se stvorili uvjeti za učenje savjetuje se da se odmah na početku semestra dogovore pravila rada te da ih se pridržavaju svi, i polaznici i profesor. To bi trebao biti jedan tip 'ugovora' dogovoreno između dvije strane. Isto tako, dogovorene bi trebale biti i sankcije.

Pitanje koje se nameće: držati li se strogo pravila ili imati i opcije 'upozori', 'upozori drugi put', 'upozori oštrije', tj. 'popusti', 'popusti drugi put...'. 

S vremenom i ustrajnošću bi dosljednost (nepopustljivost) trebala biti cijenjena od strane polaznika jer kao rezultat osigurava dobru radnu atmosferu, no pokušaji (treba se 'učiti' biti dosljedan, bar u mom slučaju) su pokazali da uglavnom uzrokuje neugodne situacije i na satu s 'prozvanima' i poslije u razgovoru s nadređenim.

Možda ipak tu 'odgojnu' komponentu više priliči primjenjivati u radu sa srednjoškolcima i osnovnoškolcima? 

Ne bi vjerovali koliko su osjetljivi 'odrasli' polaznici kada svoj ego i komociju trebaju podrediti grupi. Naravno, individualna nastava za 'ja sam VIP' gubi smisao jer, osim što je skuplja, a VIP obično traže najeftiniji tečaj, u nastavi jedan-na-jedan s profesorom ne dolazi toliko do izražaja samoljubivost i podređenost okoline kada se to podrazumijeva po samom konceptu individualne nastave.

Motivacija polaznika

Uzmimo da u grupi od 20 polaznika petero njih su vrlo motivirani, petero potpuno bez motivacije (nazovimo ih 'turistima') i kod deset polaznika motivacija varira. Naš je cilj da  se svi polaznici u grupi trude svaki put. Ustvari, naš je cilj da neki iz skupine 'turista' preobratimo u visoko motivirane. Ako bar neke od njih navedemo da se počnu truditi, to će kao posljedicu imati privlačenje i većine iz sredine.

Motivirani smo ako uvidimo da radeći nešto rješavamo određeni osobni problem. Naprimjer, ako odgovaram na mailove klijenata na stranom jeziku ili ih moram svakodnevno zvati, upisat ću tečaj i trudit ću se iskoristiti svaku minutu kako bih sutra na radnom mjestu imao manje komunikacijskih problema.

Profesoru je dakle cilj što prije upoznati i prepoznati razloge zašto je polaznik upisao tečaj te planirati sat da na neki način nudi rješenje.  

Kvalitetan nastavni sat

Teorijski gledano, kvalitetan nastavni sat trebao bi minimalizirati problem discipline. 

Kvalitetan nastavni sat podrazumijeva dobro 'orkestriranje': postupni, 'klizeći' prijelazi među aktivnostima, dobar timing - koliko aktivnost treba trajati, svaka minuta sata iskorištena sa svrhom. Osim toga, tu su i kulturna relevantnost, modalitet učenja, raznolikost aktivnosti u smislu zadovoljavanja različitih načina učenja, odabir standarda i vještina koje su potrebne kod različitih specifičnih potreba (npr. u akademskom kontekstu, u poslovnom kontekstu).

Ukoliko je sat organiziran tako da je materijal dobro odabran, objašnjenja i upute su jasni, dobro je isplaniran praktični dio i feedback te polaznik u svakom trenutku zna što treba raditi i u kojem vremenu, mogućnost da 'se odluta' svedena je na minimum.